uvijek uz tebe...
ponedjeljak, 18.01.2010.
Loši dani...
Evo sinoć sam opet završio u bolnici,cijelu noć sam proveo tamo i danas sam cijeli dan spavao doma...bio sam na turniru ali jednostavno nemam volje za ništa a nakon toga sam završio na hitnoj...užas...nemam više snage...želim ti laku noć gdje god da jesi...potrebna si mi kao nikad ali eto nije da te je briga previše...
Volim te...24.03.2009-...
subota, 16.01.2010.
Možda...
...ti jednom bude falila poruka u pola noći,poljubac iz srca,lijepa riječ u bilo koje doba,pogled pun ljubavi,tvoj omiljeni kolač kojeg ti nosim 200km samo da ti navučem osmijeh na lice,čvrst zagrljaj tokom cijele noći,vražija pusa ujutro,pranje suđa,čista pepeljara kad se vratiš sa kave,poneki lijepi i iskreni tekst samo za tebe,moje blesave fore,umiljavanje,pogled ispod obrva,uvlačenje vrata kao kornjača,moja najveća želja za tobom...
Možda...ali ne vjerujem...
Unatoč svemu iako to više ne znaš i možda te ni nije briga
Volim te...24.03.2009-...
petak, 15.01.2010.
Sretan ti rođendan...
Možda nakon svega nisi zaslužila da ti poželim apsolutno sve najbolje ali eto...tebi na dušu...
Ipak,iako misliš da je došao taj dan u krivu si ali o tome nećeš imati pojma...
Volim te...24.03.2009-...
srijeda, 13.01.2010.
Uspomene...
Evo baš sam gledao naše slike kada smo bili u Splitu i Dubrovniku...hahahahaha...koje lude face 
od srca sam se nasmijao...odmah se prisjetim kako sam te 2 puta neuspješno pokušao zaprositi,naravno nisi rekla ne nego si me toliko izludila u tim trenutcima da bi uvijek spremio prsten koji mi je već bio u ruci ali neka,kada sam to učinio bilo je savršeno,upravo onako kako sam želio i uvijek ću pamtiti tvoje lice u tom trenutku...onako čista,najiskrenija sreća,možda i najveća koju sam ikada osjetio...osjećaj ljubavi u tvom glasu,okicama,osmijehu-nezaboravno...e kako bi te sada bilo lijepo vidjeti,zagrliti i poljubiti...nedostaješ mi neizmjerno Sarić...volim te svim svojim bićem,zauvijek... 
utorak, 12.01.2010.
Za početak...
Pišem samo tebi Sara...ovdje,udaljen od svih zlih jezika ali i tužne stvarnosti da za tebe više nismo jedno...pisat ću ti svaki dan barem poneku riječ,možda jednom nekim čudom i zalutaš ovdje pa opet shvatiš ono što mi sada ne želiš priznati-da znaš koliko te volim...baš sam se prije nekoliko trenutaka vratio iz šetnje,kiša je lagano padala a ja sam zamišljao kako bi prelijepo bilo da si tu,da te mogu primiti za ruku,osjetiti zagrljaj koji nas je vodio u neke druge svijetove,taj zagrljaj koji mi je značio puno više nego što to i najljepša riječ može opisati...zamišljao sam kako bi lijepo bilo poljubiti te nježno u čelo i obraze i vidjeti sjaj u tvojim očima koji govori ''sve si mi''...nažalost to nije realnost...
Uvijek dođe vrijeme kad moram ući u ovu kuću,kuću punu tuge ali i predivnih događaja iz prošlosti koje ću pamtiti i u posljednjim sekundama svog života...rekao sam ti davno da je svaka sekunda moga života posvećena samo tebi i da život bez tebe za mene i nije život nego obično preživljavanje i borba da dan što prije prođe...bilo bi te lijepo sada čuti pa makar i na minutu,samo osjetiti kako dišeš,dali ti u glasu i dalje mogu osjetiti beskrajnu ljubav ili je to sada postao glas bezosjećajnosti...tko zna...
Svaku stotinku vidim tvoj lik pred očima,ponekad je toliko stvaran da ga pokušam zagrliti i priviti uz sebe...ova tuga i bol postaju nepodnošljivi...kao da te iz sekunde u sekundu svaki put ponovo izgubim...trebam te...želim ponovo osjetiti miris tvoje prelijepe crne,duge kose...želim osjetiti najtopliji,najsigurniji,najiskreniji zagrljaj,prožet ljubavlju i strasti...želim te onako čvrsto dlanom primiti za guzu i privući te k sebi iako znam da bi to i sama napravila sljedeće sekunde,ipak tako je bilo još slađe...želim vidjeti najljepše oči,kako me umiljato i plaho gledaju i traže još mrvicu pažnje...želim da me poljubiš onako kao što samo ti znaš,da cijeli svijet stane dok poljubac traje i traje...želim poljubiti svaki dio tvog tijela...želim osjetiti tvoje lice na svojim prsima kada polako uranjaš u sne dok ja ostajem budan duboko u noć samo da te slušam kako dišeš i gledam najljepše lice na svijetu znajući da će upravo to lice biti prvo što ću vidjeti kad otvorim svoje zelene okice koje si toliko voljela...može li se poželjeti savršeniji kraj dana i početak sljedećeg!?!Za mene NE...
Vjerujem da sada mirno spavaš u svom zagrebačkom stanu...potajno se ipak nadam da si budna,sa cigaretom u ruci,pogledu na nešto što te veže uz mene i razmišljanjem o tome kako bi sada bilo lijepo biti u mom zagrljaju i provesti najosjećajniju noć punu pažnje,najveće ljubavi i najljepših dodira...Volim te Sarić,neopisivo više od najviše,od prvog pogleda do posljednjeg daha i još mrvicu duže,više,jače...sve si mi,zauvijek...
